Pronađi na webshopu

Opis

Ante Perković i Darko Rundek odlučili su se za dopisivanje, a ne klasične intervjue ili pisanje klasične biografije velikog glazbenika. Naime, nema javnog prostora u Hrvatskoj i zemljama bivše Jugoslavije u kojem možete s Darkom neometani razgovarati dulje od deset minuta. U to se uvjerio i autor:

"U  Splitu nam je upala nepoznata raseljena Hrvatica koja je upravo iz Njemačke došla na neki sprovod, u Vodicama je konobar umjesto s ‘Izvolite?’ nastupio pjevajući ‘i ne boj se bruke, to što svira to su ruke’, u Zagrebu…"

Dopisivanje im je omogućilo da neometano dođu do serije intimnih, poetskih zapisa u prvom licu koji će vam bolje od bilo kakve biografske fikcije ocrtati čovjeka i njegovo vrijeme. Uz taj, najvrijedniji dio knjige, prisutni su i glasovi Rundekovih suradnika, suvremenika, suputnika (Isabel, Dušan Duco Vranić, Lazar Stojanović, Vedran Peternel, Dragan Kremer, Pavlica Bajsić, Mojca Piškor…), dokumenti, sjećanja i neke fantastične priče čiji likovi možda i nemaju direktnu vezu s Rundekom, ali stižu s istog izvora. Uz to knjiga je obogaćena i fotografijama koje također nude presjek zanimljive i bogate Rundekove karijere. Autor većine fotografija je Nino Šolić, a objavljene su i do sada neviđene snimke iz arhiva Zvonimira Krstulovića, Vedrana Peternela i drugih.

"Kada je iz Menarta došla ideja da objave moju biografiju, pošto sam hvala Bogu jos živ i aktivan i nadam se da moj opus nije još zaokružen, odmah sam pomislio na Antu Perkovića. Antinu knjigu Sedma republika sam s uživanjem pročitao. On je jedan od rijetkih ljudi koji znaju pisati o muzici “iznutra”. Sviđa mi se kako piše, kako mu elegantno teče rečenica i kako su mu svježe asocijacije. Njegov mi je senzibilitet blizak. Povremeno mi je mailom slao pitanja, a ja sam odgovarao na način za koji sam se nadao da će ga inspirirati da se o tome raspiše. Ti su moji odgovori završili u knjizi pa ona ima i autobiografskih elemenata.", rekao je Darko Rundek.

Priča o knjizi počela jednim pozivom prije kojega Perković nije ni u najluđem snu razmišljao pisati knjigu o Darku Rundeku:

"Ljudi obično zamišljaju pisce kao zapuštene, odsutne smušenjake (ok, taj dio je točan i u mom slučaju) koji u polumraku svog doma ničim izazvani ispisuju stotine stranica pa ih onda nose izdavačima dok im se neki konačno ne smiluje i ukoriči ih. Ne mora biti tako. Može izdavač nazvati vas i ponuditi nešto što isprva odbijete, a onda čujete riječi koje vas natjeraju da razmislite: ‘Ali, to ne mora biti biografija.’S tog smo mjesta krenuli i ubrzo se usidrili na onome zbog čega bi se ovakva knjiga najprije trebala pisati – na pjesmama – prisjeća se autor napominjući kako je ući iza njih značilo i skinuti zavjesu s manje vidljivih, a jednako važnih Rundekovih kreacija: drama i dokumentaraca koje je režirao za Radio Zagreb tijekom osamdesetih, kazališta i filma u kojima se skrasio kao skladatelj, ali je jednako uspješno (iako relativno rijetko) i glumio i režirao, poezije koja i bez pomoći muzike daleko odzvanja u našoj kulturi."

Pokazalo se da su pjesme – metafora se sama nameće – tek haustor kojim se ulazi u mnogo veću priču o ljudima i vremenima u širokom potezu od ruske avangarde preko revolucionarne ’68. do virtualne stvarnosti 21. stoljeća s milijunima terabajta dostupnih slika, zvukova i informacija.

Kao i sve knjige o glazbi, i ova služi prvenstveno tome da vas natjera da je još više i dublje slušate. Ako čitajući otkrijete prozor s nekim novim pogledom na Rundeka i Haustor, nitko sretniji od nas.

I za kraj vam otkrivamo sadržaj, odnosno set listu na temelju koje je nastala Knjiga o pjesmama:

Sanjala si da si sretna
Lice
Zadnji pogled na Jeršaleim
Radnička klasa odlazi u raj
Sanjam
Na nešto me sjeća taj grad
Kao da je bilo nekad
Zagrebačka magla
Para ljude vara
Ay Carmela
Tranzit
Tajni grad
Bi mogo da mogu
Apokalipso
Senor
Highlander
Plavi avion

Specifikacije