Mirna Škrgatić

Kantautorica rođena 29.11.1989. u Rijeci.

Od malena pokazivala želju za bavljenje glazbom i misli da je glazba zapravo jedina postojana konstanta u njenom životu. Roditelji su joj puštali kvalitetnu glazbu poput Beatlesa, Stonesa, Pink Floyda, Zeppelina čime su prilično utjecali na njenglazbeni ukus.

"Kao dijete, jako sam željela pjevati, a posebno me fasciniralo operno pjevanje koje sam imala priliku čuti u emisiji Opera Box, nedjeljom na HRT-u. Potaknuta time, često bih otišla u vrt i tamo pjevala neku svoju „operu“, na veliku žalost susjedstva, a to bi završilo obično tako da bi me mama ili tata odvukli nazad u kuću jer sam već tada imala prilično prodoran i jak glas.", prisjeća se Mirna i dodaje:

"Ima jedna zanimljiva anegdota iz tog razdoblja. Imala sam pet godina kad me mama odvela na otvorenje jedne izložbe. Kako je ona imala puno posla, a meni je bilo dosadno, kao svako znatiželjno dijete, otišla sam naći si zanimaciju. Kad se okrenula da vidi gdje sam, mene više nije bilo blizu, pa je u panici trčala okolo, tražila me i dozivala. Već je mislila zvati policiju, kad me našla na pozornici za mikrofonom kako glumim da pjevam."

Mirnin tata, Marin Škrgatić, bio je pjevač, skladatelj i tekstopisac i zbog toga je vjerojatno najzaslužniji za razvoj njene ljubavi prema glazbi. Često smo skupa pjevali uz klavir ili gitaru, koju ju je pokušavao naučiti svirati, ali nije joj baš išlo jer nije mogla stisnuti žice kako treba.

"Zbog toga su me roditelji upisali u glazbenu školu za klavir. No, meni ipak program glazbene škole nije bio baš zabavan i nije mi davao dovoljno slobode u izražavanju, pa sam se počela sama igrati harmonijama i melodijama iz glave. Već s devet godina sam počela pisati svoje skladbe, kojih se i danas znam prisjetiti i odsvirati na klaviru, a onda mi najčešće dođe inspiracija za neku novu pjesmu."

U djetinjstvu je pjevala u nekoliko zborova, a prvi solo nastup mala je s 13 godina na dječjem festivalu „Vruće ljeto“  u Crikvenici. Četiri godine kasnije, osnovala je svoj prvi bend koji se zvao Paradox. U njemu je bila glavni vokal i pisala tekstove pjesama, a zajedno su radili glazbu. Kako to obično biva s prvim bendovima i njen se, kaže, brzo raspao jer smo svi bili još mladi, nestrpljivi i neiskusni.

Nakon završene opće gimnazije, upisala je studij informatike i pridružila se zboru Putokazi. Epizoda s Putokazima bila je kratka, ali je iz tog razdoblja naučila puno – od raznih načina pjevanja, držanja na pozornici, koreografije, a stekla je i upornost i disciplinu.

Nekoliko godina pjevala je u raznim glazbenim sastavima obrade uglavnom strane pop i rock glazbe, između ostalih i u bendu Cows & Chickens, kućnom bendu na Jam sessionu u Tunelu, čiji je član i danas, te povremeno organiziraju jam sessione.

2016.  godine, počela  pjevati prateći vokal u riječkom bendu Quasarr, u kojem je provela nekoliko mjeseci i iz tog razdoblja ima samo lijepe uspomene.

U country bendu Crooks & Straights, pjevala je glavni vokal skoro dvije godine i čak naučila jodlati, a snimila je i pjesmu na kineskom jeziku.

2017.  počinje pisati i skladati autorske pjesme uz klavir.

Nakon nekoliko napisanih pjesama, poželjela ih je snimiti u studiju i javila se Marku Mrakovčiću. "Mogu reći da smo Mark i ja stvarno odlično „kliknuli“ po pitanju glazbe, jer je nekoliko pjesama bilo za čas gotovo i ubrzo sam krenula tražiti izdavača. Moja glazba se svidjela Branku Komljenoviću, i tako je započela moja suradnja s izdavačkom kućom Menart, koja mi je omogućila proboj do šire publike."

Prvi nastup s autorskom glazbom bio je u finalu Karlovačko Rock Off festivala, 30.09.2017. u Rijeci, u sklopu festivala Hartera. Bila sam jako sretna jer je nastup prošao odlično, a i publika je reagirala jako lijepo.

27. rujna 2019. objavila je album prvijenac "Snovi" (Menart)

Uzori:

Neki od važnijih glazbenih uzora su mi David Bowie, Muse, Depeche Mode, Pink Floyd, EKV, a pjevački uzor je definitivno Skin, pjevačica benda Skunk Anansie.

Volim slušati kvalitetnu glazbu bez obzira na žanr, a kako se volim igrati i miješati razne žanrove u svojim pjesmama, ne mogu ni svoju glazbu „strpati“ u neku određenu „kutiju“.