Astronauti
- Ivana Kardum Legz – vokal
- Boris Babić Bagz – bubanj
- Ana Bogdan ElektrAna – Klavijature, back vocals
- Nikolai Karan – bass
- Josip Pintarić Pinks – gitara
- Luka Blažević Bleky – gitara
Vremepolov
Henri Matisse. Pink studio. 1911.
Zamislite ovo: 1911. Pariz. Zima bode kroz ruske kapute. Ulazi u veliki stan, škripe masivna vrata, a propuh nosi ono malo snijega s cipele prema peći kao astronaute na posljednji let. Gleda veliko platno. Kako ga nazvati ? Nervozno sjeda. Otvara vrećicu sa vlažnim duhanom iz južne Provanse, vadi filter, poseže za papirićima, nespretno mu padaju na pod. Opsuje nešto sebi u bradu, posegne rukom da ih podigne, i taman što spusti glavu, ogroman prasak prodera mu bubnjiće kao švedski nož utrobu u nekoj pariškoj gostioni. Svjetlost ispuni sobu, i njegova percepcija se uspori, samo slike, onako nepovezane konzerviraju trenutke, jedan za drugim. U stanu se digne ružičasta para i bariton se prolomi po sobi : „ Henri, Henri… Ne boj se Henri, dolazimo u miru…“ On još uvijek ne vjeruje. Sad se smirio, sigurno sanja, to je od apsinta, mora se smiriti.
Bariton ne odustaje. „Što želite od mene“, pita sramežljivo, kao dijete. „U dalekoj budućnosti, godine Gospodnje 2005. desilo se nešto što je zauvijek promijenilo lice i naličje glazbe. Sav naš trud da pokorimo svijet lošom glazbom u jednom je trenutku pao u vodu. Petero neprijatelja osnovalo je bend. I nazvalo ga prema tvojoj slici. Dvije godine, polako su se probijali na frontu, da bi se 2007. udružili u pakt sa DOP Recordsom te 2008. krenuli u neprijateljski Element Studio i počeli snimati album sa našim zakletim dušmanima Shotom i Erolom iz Elementala.
Za prvi singl odabrali su pjesmu „Ne/staješ“. Stvar profilira osobu, samouvjerenu, snažnu, koja izgleda kao žena, govori kao žena, vodi ljubav kao žena, ali se zbog njega slama kao mala curica. Trud da svjesnim uvjeravanjem da je sve dobro, da nam nitko ne treba i da će biti sve ok, pokušamo prevariti svoju podsvijest nestaje u sekundi, kad i najmanja pomisao ruši sve nade. To je pjesma o ljubavi. I tu ti nastupaš, Henri.“ „J-aa?“, zamuca on. „Da, da, upravo ti. Svijetu kakvog mi u budućnosti poznajemo bliži se kraj! Njihov singl „Ne/staješ“ izlazi 1. lipnja 2008. godine. Odbrojavanje je počelo! Ako mi to ne spriječimo, loša glazba će zauvijek izgubiti bitku! Ovu sliku nećeš nazvati Pink Studio nego Folk studio. Jesi me razumio, Henri?!! „Jesam, samo me ostavite na život, preklinjem vas, učinit ću sve što od mene tražite…“ Ružičasta para se digne, svijetlost nestane, on padne na koljena i zajeca. Gleda u svoju sliku, i pomisli, Pink studio, ha, savršen naziv, volio bih slušati takav bend. A i naziv je predobar. Digne se, smota cigaretu s vlažnim duhanom iz Provanse, pogleda u nebo i kaže: Jebi ga!
Producenti: Luka Tralić Shot, Erol Zejlinović