Osnovane su 1993. na incijativu studentica većinom dalmatinskog podrijetla, klapa Cesarice svoj glazbeni put počela je na najiskreniji klapski način – ljubavlju prema pjesmi i željom za očuvanjem jedinstvene hrvatske tradicije, klapskog a capella izričaja. Autentičan mladenački entuzijazam pokazao se najsnažnijim oružjem u borbi za emancipaciju ženskoga klapskog pjevanja. 1994. godine, kad Cesarice osvajaju svoju prvu nagradu kao debitantice na omiškom Festivalu dalmatinskih klapa, ni sâm termin „ženska klapa“ nije bio prihvaćen, nego se takva glazbena skupina nazivala „vokalnim ansamblom“. U iduće četiri godine Cesarice postižu nezapamćen uspjeh na omiškoj sceni: prvo osvajaju prvu nagradu publike i drugu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda (1995.), zatim tri puta uzastopno odnose apsolutnu pobjedu (prva nagrada stručnog ocjenjivačkog suda i publike od 1996. do 1998.) i dobivaju Bašćinske glase (1998.), posebnu nagradu koju dodjeljuju klapski voditelji. Na međunarodnim natjecanjima zborova IX Concorso Internationale di Canto Corale 1998. u Veroni i Slovakia Cantat 2007. u Bratislavi također osvajaju zlatnu medalju u konkurenciji brojnih međunarodno priznatih ansambala. Kruna uzmaha klape Cesarice je objava prvog nosača zvuka 1999., nazvanog jednostavno „Cesarice“. Hrvatska diskografska nagrada Porin za najbolji album folklorne glazbe i medijska nagrada Kor za hrvatsku narodnu glazbu kojima je ovjenčan taj debitantski album čine se jedinim logičnim nastavkom te gotovo bajkovite priče. Sljedeći album „Cesarice 2“ (2001.) donosi i sljedeći Porin, no ovaj put u kategoriji najbolje folklorne izvedbe. Treći album „Cesarice 3“ (2009.) u svibnju 2010. ovjenčan je s čak dva Porina, za najbolju izvedbu klapske glazbe (za skladbu „Zapivala tica mala“) i kao najbolji album klapske glazbe. Cesarice su u svom dugogodišnjem djelovanju surađivale s najistaknutijim hrvatskim stručnjacima za klapsko pjevanje i folklor općenito. Deset godina vodio ih je renomirani zborski dirigent mo. Bojan Pogrmilović. Njegov rad ostavio je nedvojbeno najveći pečat prema kojemu ih prepoznajemo. Ipak, najveća zasluga, ujedno najveće ostvarenje klape Cesarice, nisu brojne nagrade i ugled koji je njima stekla, nego, jednostavno, njezin unikatni repertoar i pjev koji nudi publici. Dosljedno predane najvrednijim izvornim i autorskim djelima dalmatinskoga klapskog repertoara, Cesarice su i jedna od prvih ženskih klapa koje su se odvažile okušati u drugim, hrvatskim i inozemnim, folklornim tradicijama. Tako su njihove izvedbe i snimke pojedinih međimurskih, slavonskih, bugarskih, makedonskih, španjolskih, američkih i latinoameričkih pjesama obogatile i proširile mogućnosti klape kao vokalnog tijela.